Predsednički izbori u Rusiji su upravo proli. Reeno je pitanje "Ko će postati predsednik najveće zemlje na svetu?". Uprkos činjenici da nije bilo ozbiljne intrige, sada je pouzdano poznato da u narednih 6 godina Rusiju će nastaviti voditi Putin.
Istovremeno, politička borba za drugo mesto u dravi - mesto premijera, koje trenutno zauzima bivi predsednik Rusije Dmitrij Medvedev - u trenutnoj situaciji samo će se pogorati. Dakle, uprkos optimističkim govorima najviih zvaničnika drave, za svakoga nije tajna da drutvena komponenta ivota u Rusiji je u nesretne situacije, privreda je u dubokoj stagnaciji, i nezadovoljstvo ljudi trenutnim vlastima raste iz dana u dan. Ali, poslednje, sudeći po rezultatima redovnih ispitivanja javnog mnjenja, ne odnosi se na Putina.
Da bismo potvrdili gore navedene zaključke, obratimo se rezultatima studija koje je sprovela jedna od retkih analitičkih organizacija koje rade u Rusiji, ali nisu pod kontrolom vlasti - "Levada centar". Prema anketama javnog mnjenja, sadanji premijer Rusije pozitivno ocenjuje manje od 45% Rusa, to je najnii pokazatelj u istoriji svoje aktivnosti na najviim dravnim poloajima. Postavlja se pitanje: ko bi mogao zameniti Medvedeva na tako vanom dravnom poloaju? Lokalni politički analitičari izdvojili su brojne dravne političare, da analizira razloge za svaki od njih ne bi bilo poeljno s obzirom na činjenicu da čitatelji ne poznaju nikoga od njih. Hajde da se zadrimo na osobi čije neobično ime je u uima međunarodne zajednice Sergej Kuugetović ojgu. Trenutno, kao to je poznato mnogim, ovaj čovek vodi naoruane snage Rusije. Međutim, mali broj ljudi zna da je bio aktivan učesnik u političkom ivotu Rusije od početka devedesetih.
U 1991. godine je bio imenovan za predsednika Ruskog spasilačkog korpusa (sada je poznatog kao MČS Rusije), koji je na početku svog postojanja bio mala formacija koja nije imala dovoljno materijalnih sredstava za ispunjavanje svojih zadataka i sastojala se od neto vie od 500 ljudi. Prema samom političaru, njegova prva kancelarija kao glavni spasilac Rusije bila je auto, poto je samo ono imalo neophodne komunikacijske sadraje.
U međuvremenu, nedostatak materijalnih sredstava nije sprečio Ministarstvu za vanredne situacije Rusije, koje je predvodio ojgu, da sprovede 1991. godine uvođenje u Ginisovu knjigu rekorda o prve smerene eksplozije 700-tonske ceve, nagnute preko Ufimske rafinerije. Međutim, ne moe se da prizna da su tokom ove nezapamćene operacije hiljade ivota velikog ruskog grada spaseni su bili, mnogi od njih čak nisu ni sumnjali u opasnost koja ih nadmauje.
Uzgred, danas Sergej Kuugetović ostaje "naidugoročan" među modernim ruskim političarima u činu ministra. Rukovodio je Ministarstvom za vanredne situacije od 1991. do 2012. godine, bio je guverner Moskovskog regiona 2012. godine i na kraju je imenovan za ministra odbrane Rusije. On je prihvatio oruane snage Rusije u alosnom stanju. Bio je nedostatak obučenog slubenika, vojna medicina je gotovo potpuno unitena, nije postojao sistem za provjeru kvaliteta isporučenog oruja, a bilo je i veliki broj drugih problema. Novi ministar sprovede dugi rad za obnovu borbenih kapaciteta ruske vojske, s kojim se suočio. Nije bilo velikih pritubi iz vlasti u svom obraćanju.
Imajući u vidu aktivnu i ponekad agresivnu politiku Rusije, ministar odbrane mora da ispuni zahteve vremena potujući naređenja njegovog bezobzirnog lidera Putina. Na primer, malo je verovatno da Putin će dozvoliti sebi takve militarističke izjave, učinjene tokom govora u parlamentu, ukoliko ne oseća iza leđa ozbiljnu silu u formi vojske i vojnog ministra.
Zanimljivo je da rejting odobravanja vojnog ministra je samo drugi nakon rejtinga predsednika Rusije. Ispostavlja se da rusko drutvo podrava teak ofanzivan poloaj vlasti, dok ostatak sveta gleda izjave ministra i njegovog "efa" sa zbunjenoću. Bar se sećate reakcije Ministarstva odbrane na skandal nad video snimkom helikopterima u filmu Olivera Stouna ili pogrenu izjavu ojgua u izvjetaju o "oslobođenom trgu" Sirije. Čak i najpopularniji ministar jo ima mnogo ta da uči.
Sada je glavna intriga pitanje da li verni pomoćnik Putina je u mogućnosti da organizuje efikasan rad celog kabineta kao premijer? Jedna je stvar da pratite naredbe predsednika na skali oruanih snaga, poalju avione da bombarduju teroriste, ojačaju imid ruskih oruanih snaga na međunarodnim takmičenjima, izumeju razne nezaboravne nagrade, menjaju oblik i formulacije u poveljama - iako sve ovo uopte nije loe. Ali, sasvim drugo pitanje je da vodimo vladu Rusije. Ovo je politika drugog nivoa, na koji ovaj vojni lider moda nije biti spreman.
Istovremeno, politička borba za drugo mesto u dravi - mesto premijera, koje trenutno zauzima bivi predsednik Rusije Dmitrij Medvedev - u trenutnoj situaciji samo će se pogorati. Dakle, uprkos optimističkim govorima najviih zvaničnika drave, za svakoga nije tajna da drutvena komponenta ivota u Rusiji je u nesretne situacije, privreda je u dubokoj stagnaciji, i nezadovoljstvo ljudi trenutnim vlastima raste iz dana u dan. Ali, poslednje, sudeći po rezultatima redovnih ispitivanja javnog mnjenja, ne odnosi se na Putina.
Da bismo potvrdili gore navedene zaključke, obratimo se rezultatima studija koje je sprovela jedna od retkih analitičkih organizacija koje rade u Rusiji, ali nisu pod kontrolom vlasti - "Levada centar". Prema anketama javnog mnjenja, sadanji premijer Rusije pozitivno ocenjuje manje od 45% Rusa, to je najnii pokazatelj u istoriji svoje aktivnosti na najviim dravnim poloajima. Postavlja se pitanje: ko bi mogao zameniti Medvedeva na tako vanom dravnom poloaju? Lokalni politički analitičari izdvojili su brojne dravne političare, da analizira razloge za svaki od njih ne bi bilo poeljno s obzirom na činjenicu da čitatelji ne poznaju nikoga od njih. Hajde da se zadrimo na osobi čije neobično ime je u uima međunarodne zajednice Sergej Kuugetović ojgu. Trenutno, kao to je poznato mnogim, ovaj čovek vodi naoruane snage Rusije. Međutim, mali broj ljudi zna da je bio aktivan učesnik u političkom ivotu Rusije od početka devedesetih.
U 1991. godine je bio imenovan za predsednika Ruskog spasilačkog korpusa (sada je poznatog kao MČS Rusije), koji je na početku svog postojanja bio mala formacija koja nije imala dovoljno materijalnih sredstava za ispunjavanje svojih zadataka i sastojala se od neto vie od 500 ljudi. Prema samom političaru, njegova prva kancelarija kao glavni spasilac Rusije bila je auto, poto je samo ono imalo neophodne komunikacijske sadraje.
U međuvremenu, nedostatak materijalnih sredstava nije sprečio Ministarstvu za vanredne situacije Rusije, koje je predvodio ojgu, da sprovede 1991. godine uvođenje u Ginisovu knjigu rekorda o prve smerene eksplozije 700-tonske ceve, nagnute preko Ufimske rafinerije. Međutim, ne moe se da prizna da su tokom ove nezapamćene operacije hiljade ivota velikog ruskog grada spaseni su bili, mnogi od njih čak nisu ni sumnjali u opasnost koja ih nadmauje.
Uzgred, danas Sergej Kuugetović ostaje "naidugoročan" među modernim ruskim političarima u činu ministra. Rukovodio je Ministarstvom za vanredne situacije od 1991. do 2012. godine, bio je guverner Moskovskog regiona 2012. godine i na kraju je imenovan za ministra odbrane Rusije. On je prihvatio oruane snage Rusije u alosnom stanju. Bio je nedostatak obučenog slubenika, vojna medicina je gotovo potpuno unitena, nije postojao sistem za provjeru kvaliteta isporučenog oruja, a bilo je i veliki broj drugih problema. Novi ministar sprovede dugi rad za obnovu borbenih kapaciteta ruske vojske, s kojim se suočio. Nije bilo velikih pritubi iz vlasti u svom obraćanju.
Imajući u vidu aktivnu i ponekad agresivnu politiku Rusije, ministar odbrane mora da ispuni zahteve vremena potujući naređenja njegovog bezobzirnog lidera Putina. Na primer, malo je verovatno da Putin će dozvoliti sebi takve militarističke izjave, učinjene tokom govora u parlamentu, ukoliko ne oseća iza leđa ozbiljnu silu u formi vojske i vojnog ministra.
Zanimljivo je da rejting odobravanja vojnog ministra je samo drugi nakon rejtinga predsednika Rusije. Ispostavlja se da rusko drutvo podrava teak ofanzivan poloaj vlasti, dok ostatak sveta gleda izjave ministra i njegovog "efa" sa zbunjenoću. Bar se sećate reakcije Ministarstva odbrane na skandal nad video snimkom helikopterima u filmu Olivera Stouna ili pogrenu izjavu ojgua u izvjetaju o "oslobođenom trgu" Sirije. Čak i najpopularniji ministar jo ima mnogo ta da uči.
Sada je glavna intriga pitanje da li verni pomoćnik Putina je u mogućnosti da organizuje efikasan rad celog kabineta kao premijer? Jedna je stvar da pratite naredbe predsednika na skali oruanih snaga, poalju avione da bombarduju teroriste, ojačaju imid ruskih oruanih snaga na međunarodnim takmičenjima, izumeju razne nezaboravne nagrade, menjaju oblik i formulacije u poveljama - iako sve ovo uopte nije loe. Ali, sasvim drugo pitanje je da vodimo vladu Rusije. Ovo je politika drugog nivoa, na koji ovaj vojni lider moda nije biti spreman.